Za one koji su postpetooktobarske poslove i dane posmatrali spolja - uključujući i Molnara - Đinđić je doista (čak i formalno) bio odgovoran za sve grehe koje su mu pripisivali (i nastavili da pripisuju) čaršijski, cincarsko-kalburski mufljuzi; onima, međutim, koji su to zamešateljstvo posmatrali iznutra - među kojima se part time nalazila i moja neznatnost - kao dan je bilo jasno da je 99% Đinđićevih prečica, iregularnosti i makijavelizama bilo iznuđeno, da se drugačije naprosto ništa nije moglo uraditi, da se - kako se brzo pokazalo - ni prečicama ništa nije moglo uraditi, da je jedini način da se ovo društvo uljudi, integriše i da se i državne stvari postave s dupeta na glavu bio postupak koji sam u intervjuu za Novi magazin preporučio nekom budućem Đinđiću, naime, da u prvom satu nekog budućeg petog oktobra odvede budućeg Koštunicu u Maričevića jarugu, da mu tamo ispali metak u potiljak i da ga overi.
Od tada je prošlo pet godina i sada bih, poučen gorkim talogom iskustva i pravcima razvoja burazerskog pluralizma, „revidirao“ i budućem Đinđiću - ukoliko se takav rodi, a toplo mu preporučujem da se ne rodi - preporučio sasvim suprotan postupak: da sam sebi ispali metak u slepoočnicu i tako bar izbegne poniženje javnog streljanja.
Neprestano se zaboravlja - ako se ikad i dokonalo - da je Zoran Đinđić ubijen od strane pripadnika nekoliko državnih institucija u saradnji sa institucionalizovanim kriminalcima koji bi - da je sve išlo po cincarsko-kalburskom planu (po kome nikad ništa ne ide) - u novoj, demokratskoj Srbiji postali ugledni biznismeni i odlikovani srpski junaci.
Neprestano se nariče zbog lopovluka - koga fakat ima - ali koga bi možda bilo bitno manje da se pobunjeni narod pobunio protiv otvorenog lopovluka - ni otimačina nije prejaka reč - kojim je donesen Koštuničin lopovski i psihodelični ustav. Ako je ustav lopovski, kako da sve drugo ne bude lopovsko?
Institucionalna močvara s vremenom je postajala sve smrdljivija. Nije li, recimo, instituciju suda - koji oslobađa Koštunicu tužbe za klevetu sa obrazloženjem da je klevetu čuo na radiju četiri meseca nakon što ju je izgovorio - trebalo ne samo zaobići nego srušiti do temelja i sagraditi novu. Kao što je isto to - srušiti do temelja - trebalo učiniti i sa RTS-om i Skupštinom, pa posle ustavotvorne skupštine (smeh vrabaca iz offa) napraviti novi RTS i novu skupštinu.
Totalni sunovrat u institucionalnu, kosovsko-etičku močvaru - i totalni raspad države Srbije - dogodio se na onom čemernom mitingu za Kosovo, na kome je u organizaciji vlade i državnih uposlenika demoliran Beograd. Toplo vam preporučujem da češće mislite na onu babu iz Sirakuze.